1. prosinca 2021.

NATJEČAJ

Datum:
1.12.2021.
Autor:
Izvor:
EGE
Država:
Hrvatska
Kategorija:
Institut za primijenjenu ekologiju
Površina:
12692,45
OTS:
408
Stranice:
30, 31, 32, 33, 34

ZA ENERGETSKO ODOBRENJE KAO LAKMUS ZA NOVE OBNOVLJIVE IZVORE Nina Domazet MBA ovi Zakon o tržištu električne energije pokušava unijeti više reda u razvoj obnovljivih izvora energije. Najvažnija novost novog Zakona je u natječaju za energetsko odobrenje koje developerima daje motivaciju da idu prema dovršetku projekta na odabranoj lokaciji. Neće biti lako do 2030. godine doseći 36,6% udjela obnovljivih izvora u neposrednoj potrošnji. Na snagu je nedavno stupio novi Zakon o tržištu električne energije koji donosi niz novosti kojima se, među ostalim, pokušava uvesti više reda u sektor razvoja obnovljivih izvora energije, u kojem vlada gužva u šesnaestercu. Sudeći prema listi projekata za izgradnju proizvodnih kapaciteta Hrvatskog operatora tržišta energije, trenutačno pretendiraju projekti snage nevjerojatnih 12 039 MW koji su u različitim fazama razvoja, a mnogi su, na žalost, tek u mašti nerijetko nerealnih investitora. S 28% udjela obnovljivih izvora u neposrednoj potrošnji energije Hrvatska ne stoji tako loše, ali do obvezujućeg cilja od 36,6% do 2030. godine teško će doći takvim, uistinu prilično sporim tempom. Na mreži je trenutačno više od 1000 MW snage novih obnovljivih izvora, s godišnjom proizvodnjom oko 1,7 TW h.Demokratizacija energetske proizvodnje, vrlo uspješna u Njemačkoj, Danskoj, Nizozemskoj... u Hrvatskoj je još nekako na čekanju. Građanska energetika s primjenom malih sunčanih elektrana, koja uz adekvatne stimulanse kumulativno i brzo može dati značajan rast u Hrvatskoj, na žalost, nije energetski imperativ, već se umjesto toga forsiraju velike sunčane elektrane. I one imaju svoj smisao, ali proizvodnja na mjestu potrošnje trebala bi imati prednost. Vjetroelektrane pak zapinju u dugotrajnim procedurama, dok elektranama na biomasu nedostaje sirovine. Elektrane na bioplin podrazumijevaju veću poljoprivrednu proizvodnju koje u Hrvatskoj nema dovoljno, a geotermalne elektrane traže ogromna ulaganja i strateške partnere s velikim iskustvom. Uz te objektivne poteškoće, one administrativne bi trebalo maksimalno olakšati. U sektoru obnovljivih izvora već godinama ima dosta nelogičnosti koje usporavaju realizaciju i manjih i većih projekata. Važnost natječaja za energetsko odobrenje u novom ZOTEE-u tim je veća. Naime, developeri su definitivnu lokaciju za svoj projekt do sada mogli osigurati u kasnoj fazi razvoja, tek nakon dobivanja lokacijske dozvole, što je posljedično dovodilo do situacija u kojima je više projekata u odmakloj fazi razvoja konkuriralo za istu lokaciju. Primjerice, 100 km2 u zadarskom i šibenskom zaleđu može se smatrati najvrućijom lokacijom za razvoj vjetroenergetskih projekata, prema interesu investitora koji jurišaju na suglasnosti i dozvole, ulazeći jedni drugima u noge. Svi troškovi plaćeni do neizvjesnog izdavanja lokacijske dozvole su za developere, čiji projekti nisu prošli dalje uzaludni jer su uložena sredstva nepovratna. Situacije do kojih je dovodio takav sustav nisu bile frustrirajuće samo za njih. Nadležno ministarstvo je moralo provoditi postupke procjene utjecaja zahvata na okoliš za više projekata na istoj lokaciji ili pak izdavati lokacijske dozvole za njih, iako se znalo da se svi oni ne mogu realizirati. CENTRALIZACIJA ODLUČIVANJA 0 PROSTORU S druge strane, Hrvatski operator prijenosnog sustava je preopterećen izdavanjem elaborata optimalnog tehničkog rješenja priključenja (EOTRP) za projekte od kojih većina neće moći zadovoljiti uvjete za ulazak na mrežu. Istodobno je poznato da bez jačanja prijenosne moći na osi jug - sjever neće uopće biti razvoja obnovljivih izvora ili će on biti radikalno usporen. To će se, uz malo sreće i puno rada, rješavati prostornim planiranjem i sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost. Državni prostorni plan (na kojem resorno ministarstvo više ne radi nego što radi), trebao bi pokušati pomiriti realitet s ambicijama investitora, ali i sa strogim pravilima zaštite prirode i okoliša jer Hrvatska ima velik dio teritorija pod nekom vrstom zaštite. Taj posvemašnji nered u sustavu previše košta investitore i iscrpljuje izdavatelje dozvola, tj. davatelje odobrenja. Više reda trebala bi unijeti centralizacija odlučivanja na osnovi postupka javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja za nove proizvodne kapacitete, što će provesti Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Taj će dokument u neku ruku postati glavni lakmus za daljnji razvoj obnovljivih izvora, dakako, uz blagoslov operatora mreže. Ministarstvo donosi odluku o provođenju javnog natječaja za izdavanje tog odobrenja te se na temelju odluke o odabiru najbolje ponude izdaje energetsko odobrenje. Kriteriji za odabir najpovoljnije ponude bit će kompleksni: 40% bodova čini ponder ponuđene cijene, 10% ponder konkurentnosti, 15% ponder visine naknade jedinici lokalne samouprave, tj. mogućnost njezinog udjela u projektu (što nije posebno specificirano kao uvjet, iako je bilo takvih prijedloga u duhu građanske energetike), 20% je energetska učinkovitost, a 15% rok izgradnje. Ako će u postupku javnog natječaja za isti prostor biti više zainteresiranih, prednost će imati oni koji su otišli dalje u razvoju projekta. Za postrojenja snage manje od 500 kW uzima se kriterij najpovoljnije cijene. Energetsko odobrenje ne jamči izgradnju niti ima pravnih učinaka na prostoru niti je pravna osnova za ulazak u posjed nekretnine, ali se smatra dokazom pravnog interesa za ishođenje akata za izgradnju postrojenja. Tko dobije odobrenje, stječe status nositelja projekata i upisuje se u Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (Registar OIEKPP) te, nakon izvrsnosti odobrenja i sklopljenog ugovora o priključenju, podnosi zahtjev za izdavanje lokacijske ili građevinske dozvole. Rok trajaENERGETIKA T mr. se. Maja Pokrovac direktorica GIU Obnovljivi izvori energije Hrvatske, Zagreb nja odobrenja je pet godina i može se ukinuti ako nositelj projekta u roku od tri godine ne ishodi građevinsku dozvolu. Sudeći po trajanju postupaka procjene utjecaja na okoliš, rok je napet za sve one koji nisu već dobrano ušli u razvoj svog projekta. Detalje o provedbi natječaja uredit će se uredbom. VELIK BROJ ZAHTJEVA ZA ENERGETSKO ODOBRENJE U MINGOR-u su trenutačno zaprimljena 64 zahtjeva za izdavanje energetskog odobrenja za proizvodna postrojenja, od čega 55 za izdavanje energetskog odobrenja za sunčane elektrane čija ukupna zatražena instalirana snaga iznosi oko 792 MW.Tu je i osam zahtjeva za izdavanje energetskih odobrenja za hidroelektrane ukupne zatražene instalirane snage 996 MW i jedan zahtjev za izdavanje energetskog odobrenja za vjetroelektranu zatražene instalirane snage 20 MW. Ove godine do sada je izdano 26 rješenja o energetskom odobrenju za obnovljive izvore. Od te brojke 23 čine energetska odobrenja za sunčane elektrane snage 259 MW, dva rješenja za bioplinske elektrane snage 3 MW i jedno energetsko rješenje za vjetroelektranu instalirane snage 139 MW. Do sada MINGOR nije zaprimio zahtjeve za izdavanje energetskog odobrenja koji se rješavaju sukladno novom Zakonu. Upravni postupci za energetsko odobrenje zatraženo prije stupanja na snagu novog Zakona dovršit će se sukladno važećim pravilnicima. Prosjek trajanja postupka odlučivanja o zahtjevu stranaka varira s obzirom na ažurnost stranaka vezano za dostavu urednog i potpunog zahtjeva, odnosno pozivanja stranke na dostavu kompletne dokumentacije. Što se tiče pristigle dokumentacije, utvrđeno je da je u 60% slučajeva podnositelj zahtjeva barem jednom bio pozivan zaključkom da dopuni svoj zahtjev, dok je u 64% slučajeva podnositelj zahtjeva predao nepotpuni zahtjev za izdavanje energetskog odobrenja, kažu u MINGOR-u koji je često na udaru kritika developera da sporo izdaje odobrenja. U Gospodarsko-interesnom udruženju Obnovljivi izvori energije Hrvatske pozdravljaju novosti. Natječaj za energetsko odobrenje trebao bi investitorima omogućiti razdoblje od nekoliko godina tijekom kojih imaju sigurnost za određenu lokaciju. Nema govora ni o kakvoj većoj centralizaciji. Uvođenje alata kojima će skratiti trajanje administrativnih postupaka i biti učinkovitiji mi vidimo kao preuzimanje odgovornosti za investicijsku klimu. Te promjene vode ka boljem upravljanju sektorom obnovljivaca i sad se treba koncentrirati na to da sustav natječaja za energetsko odobrenje zaživi, zatim analizirati praksu i poboljšati gdje se za tim pokaže potreba, misli mr. se. Maja Pokrovac, direktorica Udruženja. Na pitanje što će biti s investitorima koji su u već poodmakloj fazi projekata, a morat će ići po novom Zakonu, čelnica OIEH-a uvjerena je da će neki projekti otpasti, posebno oni u konkurenciji za istu lokaciju, no nije bilo druge nego presjeći. Zakon je u prijelaznim i završnim odredbama propisao da se do 20. siječnja 2022. godine može dostaviti već ishodovane dokumente. Kako mnogi već imaju rokove za izgradnju priključka i rekonstrukciju mreže dulje od toga, morat će se požuriti s realizacijom projekata, a mnogi crpe optimizam jer ipak se nešto pokrenulo. Očekujemo da će HEP Operator distribucijskog sustava i HOPS prilagodavati svoja pravila o priključenju. Njima će amandman koji je prihvaćen u Zakonu omogućiti da raščiste (nerealnu) listu čekanja koja je postala ozbiljan problem u razvoju projekata. S druge strane i oni bi trebali postupiti odgovorno te prilagoditi, odnosno skratiti rokove izgradnje priključka i rekonstrukcije mreže za prihvat projekata obnovljivih izvora energije, kažu u OIEH-u. Za ovu jesen bio je najavljen i natječaj prema premijskom modelu, no to će se sada očigledno pomaknuti na proljeće iduće godine, jer nije donesen novi Zakon o obnovljivim izvora energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji. U OIEH-u kažu da je trenutačno nemoguće precizno procijeniti koliko MW snage njegovih članica može pristupiti tom natječaju, no okvirno kažu da bi to moglo biti 800 MW. Natječaj za premiju prije svega je signal financijskim institucijama koje prate projekte da su u sigurnoj zoni naplate, a kako su cijene električne energije na burzama eksplodirale, svi zeleni projekti koji će ići prema premijskom modelu mogu biti u ležernoj situaciji jer su proizvodnim cijenama više nego konkurentni. To je dobro i za operatora tržišta, jer je manje vjerojatno da će biti potrebe za isplatom premije, što znači da će i pritisak na krajnju cijenu električne energije popustiti, barem s tog aspekta. PROSTOR JE NEOBNOVLJIVI RESURS Jedan od aspekata razvoja obnovljivih izvora u Hrvatskoj još nije adekvatno adresiran. To je upotreba javnog prostora, a dijelom i problematika zaštite okoliša. Dosadašnji razvoj ima karakteristike stihijskog, što nije dobro za zemlju koja pretendira na dobru kvalitetu života i zaradu od turizma, za što je nužno dobro upravljanje javnim prostorom i zaštićenim područjima kojih je puno. Prostorno planiranje prvenstveno se bori s dugim procesom izrade prostornih planova i provedbe postupka strateške procjene utjecaja na okoliš, koja je neizostavni dio tog procesa. Vijek trajanja već usvojenih planova je iznimno kratak jer razvojna dinamika i zadovoljenje ambicija traže njihovo stalno ažuriranje. Tijekom izrade Državnog prostornog plana trebalo bi razmotriti sve postojeće lokacije iz županijskih planova. Ako nisu pogodne za projekte obnovljivih izvora, uglavnom s aspekta zaštite okoliša i/ili prirode, treba ih ispustiti iz planova, a neke nove lokacije treba razmotriti za uvođenje u planove. Udruženje koje predstavlja developere smatra da bi bilo optimalno kada bi postojala komunikacija od nadležnog ministarstva vezana za izradu DPP-a kako bi već u fazi prije donošenja planova bilo moguće znati koje su lokacije sporne. Investitorima bi već to bio signal da se u takve investicije ne upuštaju jer ni oni ne žele ulagati u projekte tamo gdje ih nije moguće realizirati. Nerijetko ih se kroz medije proziva da su tu došli nešto zaraditi. Naravno da jesu, kao i svaki poduzetnik koji ulaže i želi da mu se uloženo vrati. Investitori u obnovljive izvore ulažu u sektor koji je mlad i ključan je za razvoj hrvatske energetike, gospodarstva te ostvarivanja nacionalnih i europskih ciljeva. Ako neće imati mogućnost ulagati u sektor obnovljivih izvora u našoj zemlji - otići će ulagati u taj sektor neke druge zemlje u kojima su zakoni i uredbe jasni i provedivi, a administrativne procedure traju kraće. Stoga treba jasno odrediti koje investicije želimo i onda omogućiti da se one i realiziraju, naglašava direktorica OIEH-a. NO, NIJE TO TAKO LAKO KAKO SE ČINI Da Hrvatska ima ozbiljan problem s prostorom i kumulativnim utjecajima, ali da toga izgleda nije u potpunosti svjesna smatra Dalibor Hatić, mag. ing. silv., direktor tvrtke Oikon, specijalizirane za usluge u zaštiti okoliša. Ako razgovaramo o raspoloživom prostoru za razvoj obnovljivih izvora, treba znati da je on konačan po svom karakteru i da ćemo prije ili kasnije iskoristiti sav prostorni kapacitet. Po mojoj procjeni, to će se dogoditi vrlo brzo jer se trenutačno razvija doista veliki broj projekata. Pitanja kumulativnog utjecaja zahvata je jedno od najvažnijih pitanja jer se ovom analizom sagledava ne samo utjecaj jednog zahvata, već utjecaj i okolnih zahvata koji ne moraju nužno biti elektroenergetski, ali također utječu na ciljeve očuvanja, kaže on. Kada je riječ o zaštiti okoliša, naglasak je na očuvanju stabilnosti populacija pojedinih životinjskih skupina kao što su ptice, šišmiši, velike zvijeri, ali i pojedinih zaštićenih staništa. Kod pojedinih ptica, uglavnom mesojednih (orlova, sokolova, jastrebova i si.) i strvinara (bjeloglavog supa) zaštita je još intenzivnija i svodi se na pojedinačne jedinke jer tih ptica ima doista malo i te populacije moramo štititi vrlo pažljivo. Problem je u tome što analiza kumulativnih utjecaja još nije metodološki normirana i obavlja se na osnovi stručnog znanja i iskustva pojedinog eksperta koji ju provodi. To, po direktoru Oikona, nije baš sretno rješenje jer dolazi do velike neujednačenosti u kvaliteti i opsegu obrada, a probleme izazivaju neuređeni izvori ili nedostupnost podataka u širem smislu, od informacija o planiranim zahvatima u nekom području pa sve do opažanja vrsta. Tu su potrebna značajna unapređenja jer nam nedostaju karte osjetljivosti za pojedine vrste i/ili pojedine skupine vrsta. Njih je potrebno izraditi što je nemali i prilično dugotrajan posao. Na primjer, za kvalitetne karte je potrebno 3-4 godine rada, kaže on i napominje da bi za analizu kumulativnog utjecaja mogla značajno pomoći specijalizirana ornitološka radarska tehnologija koja, na žalost, još nije dostupna u Hrvatskoj. Ipak,direktor Oikona misli da je organizacijskom smislu Hrvatska po pitanju okoliša i prirode spremna nositi se s izazovom prihvata novih MW snage iz obnovljivih izvora jer raspolaže znanjem i iskustvom u tim poslovima. Ipak, postoji problem raspoloživih kapaciteta u regulatornim tijelima i kod ovlaštenika koji provode istraživanja i izrađuju okolišnu dokumentaciju, no to bi se moglo nadoknaditi različitim tehničkim rješenjima. i Dalibor Hatić, mag. ing. silv. direktor Oikon d.o.o., Zagreb REGISTRIRAN JE PRVI AGREGATOR U skladu s trendovima na tržištu uvode se i nove energetske djelatnosti kao što su: agregiranje, skladištenje energije, organiziranje energetske zajednice građana i funkcija operatora zatvorenog distribucijskog sustava. Po novom, krajnji kupac može samostalno ili pomoću agregiranja ravnopravno sudjelovati na svim tržištima električne energije. Privatni sektor je na to već reagirao i u Hrvatskoj je već registrirana prva tvrtka koja se bavi agregiranjem. To je tvrtka KOER iz Zagreba, sestrinska tvrtka Klimaopreme, poznatog domaćeg proizvođača ventilacijske i klimatizacijske opreme. U Zakonu pojam agregatora ima šire područje djelovanja, npr. u smislu objedinjavanja ponude, odnosno potražnje opskrbe energijom za kupce, proizvođače ili za druge sudionike, a i objedinjavanja ponude različitih proizvođača . Tvrtka već obavlja funkciju agregatora na tržištu pomoćnih usluga. Djelujemo na uravnoteženju elektroenergetskog sustava, na način da u trenucima kada nedostaje električne energije naši partneri na neki način smanje količinu električne energije koju troše te tako vračaju EES u balans. Zadovoljni smo s aspekta što zakonodavac prepoznaje agregatora kao subjekt na tržištu električne energije, što nam daje dodatnu prepoznatljivost, ali čekamo provedbene akte kako bi saznali na koji način djelovati, kaže Mladen Šicel, zadužen za razvoj poslovanja u KOER-u. NAPREDNA BROJILA ZA SVE KUPCE Novosti u Zakonu je i osiguravanje besplatnog pristupa barem jednom alatu za usporedbu ponuda opskrbljivača, za kupce iz kategorije kućanstva i poduzetništva s očekivanom godišnjom potrošnjom manjom od 100 000 kW h, što uključuje i ponude za ugovore s dinamičnim određivanjem cijene električne energije u dijelu koji se slobodno ugovara. Novost je i da se promovira napredni sustav mjerenja kojim se osnažuju krajnji kupci tako da im takvi sustavi omogućavaju točne povratne informacije o potrošnji ili proizvodnji energije u gotovo stvarnom vremenu te bolje upravljanje potrošnjom. U roku od sedam godina 80% krajnjih kupaca trebalo bi biti u sustavu naprednog mjerenja. Jedna od važnih novosti u novom zakonodavnom okviru je i uvođenje elektromobilnosti kao važnog elementa energetske tranzicije i skladište energije kao postrojenje u kojem se električna energija skladišti pretvorbom u neki drugi oblik energije. To podrazumijeva reverzibilne elektrane, crpne elektrane, električne kotlove sa spremnikom, dizalice topline, baterijske spremnike, elektrolizatore sa spremnikom vodika i ostale uređaje u koje se električna energija može pohraniti u nekom obliku i kasnije predati u prijenosnu ili distribucijsku mrežu.